Lopta i krečenje kuće, najveća su želja tri dečaka iz malenog sela Sušara

|   Info
Sušara je malo mesto gde je utočište pronašla šestočlana porodica koja je do skora bila smeštena u olupini broda u Delibatskoj peščari. Tri najmađa člana porodica do skoro su bili sami, majka je bila u bolnici na a o njima je brinuo trinaestogodisnji Uroš. Ovi mališani i ako im u kući nedostaju najosnovnije stvari, imaju jako malo želja. Najmlađi žele loptu a mama i Uroš samo da okreće kuću.

Priča o tri mala brata Ivanu, Jovanu I Urošu  iz vršačkog sela Sušara koji kao najveću želju navode loptu nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Šestočlana porodica koja je živela u zarđaloj olupini broda, bez vode, struje i toaleta , uz pomoć ljudi dobre volje dobila je kuću ali ne i sve ostalo što je potrebno za normalan život. Gordana kaže da je zadovoljna kućim u kojoj žive

“ Bolje nešto, nego ništa, bar znam da je naše i zašto se borimo. Ovako bar imaš krov nad glavom, znam das u deca mirna”

Dok s ponosom priča kako je on vodio računa o braći dok je majka bila u bolnici, Uroš nas je upoznao sa bojažljivom kozom Milkom. Nju im je, kaže, poklonila jedna od porodica koja živi u ovom selu. Uroš je ponosan I hrabar momak koji je I ako ima samo 13 godina sad već stub kuće.

“Ja sam dok je mama bila u bolnici muzao kozu za mleko, kuvao sam, sređivao kuću, čuvao braću”

 

Koza im mnogo znači, kako kaze mama Gordana može im nekad skuvati griz ili pirinač kako bi se deca zasladila. Za hranu se snalaze, zasadila je malu bašticu koliko je mogla od nje su se prehranjivali tokom leta a za zimu ne zna šta će.

“I Uroš zna kad nisam tu da im isprži jaje, malo krompira, pomuze kozu.”naglašava majka

Na pitanje koliko često deca za obrok jedu mesu mama Gordana kaže

“ Samo nedeljom kad imamo nedeljni ručak”

Deca su složna i retko se svađaju jer moraju međusobno da se čuvaju. Navikli su jer to rade ceo život. Igrali bi oni fudbal svaki dan ali im nedostaje lopta imaju dve ali probušene

Uroš koji ima 13 godina preuzeo je na sebe  brigu da brine o mlađoj deci. Dok je najstariji brat u nadnici neko mora brinuti o kući i mališanima. Svi idu redovno u školu, dobri su đaci. Neki moraju da putuju do drugog sela da bi došli do školske klupe.

Na pitanje šta im je napotrebnije trenutno Gordana ali i mali Uroš su se složili u jednom, samo da se nabavi farba da se okreči kuća. Kuću su dobili ljudi dobre volje sui m pomogli da opreme ali nije krečena preko 40 godine. Vlage I buđi ima svuda ali Gordana se trudi da sve održava uredno.

Život ih nije mazio , ali su upravo nedaće kroz koje su prošle dodatno ojačali ovu šestočlanu porodicu. Ukoliko ste u mogučnosti i želite da pomognete ovoj skromnoj ali vrednoj deci mamu Gordanu možete kontaktirani na telefon 062/8400791. Naše malo za njih je mnogo

foto:Tv Kopernikus

Komentari (0)

Ne postoji komentar!

Napišite komentar